Pet zlatnih saveta za roditelje u parkiću

ALT: "pet zlatnih saveta za roditelje u parkiću"

 

Ovaj tekst je napisan za mlade roditelje, za one koji su još uvek nesigurni u sebe, budući da im se sve ovo dešava po prvi put. Otkriću vam tajnu – DO KRAJA ŽIVOTA imaćete taj osećaj kad god su u pitanju vaša deca. Niko koga sretnete, u parkiću ili bilo gde drugde, nema konačan odgovor na sva pitanja koja vam roditeljstvo nameće; može samo da vam ispriča svoje iskustvo, a vi od toga uzmite samo ono što vam treba – savet, a ne stres. Oslonite se na intuiciju, jer vi najbolje znate šta odgovara vašem detetu, a i vama. Ako vam odgovara da dete stavite u krevet u ponoć, i ako ste i vi i dete srećni, zar je bitno šta drugi imaju o tome da vam kažu? Kako u parkiću ne biste doživljavali neprijatnosti, moj savet vam je da se pridržavate ovih nekoliko pravila:

1. NE HRANI TUĐU DECU
Na taj način izbegavate bilo kakvu neprijatnu situaciju. Ukoliko ipak imate običaj da u parkić nosite hranu, najbezbednije je da se držite voća. Sjajna stvar može da bude krastavac – naročito osvežava u letnjim danima. Ako nosite sa sobom grickalice, budite jako oprezni ukoliko ste mama koka. Imajte na umu da druga deca mogu biti alergična na stvar koju vašem detetu dajete svakodnevno. Na taj način izbegavate nešto što može da se pretvori u vrlo ozbiljnu situaciju i štedite samog sebe griže savesti, a možda i tužbe J. Ako ipak nudite hranu deci ili neko dete priđe samo da uzme, uvek pitajte da li mu roditelji dozvoljavaju da jede to ili, ako dete još ne zna da govori, najbolje je da pitate roditelja da li smete detetu da ponudite to što ste naumili.

2. NE PODRIVAJ AUTORITET DRUGIH RODITELJA

Kada neko dete priđe igrački vašeg deteta sa namerom da je koristi, nemojte vi biti osoba koja će odlučiti da li sme ili ne sme da je koristi (sve ovo naravno ukoliko vaše dete i vi nemate problem sa deljenjem). Ako je dete prišlo, a roditelj mu rekao da ne sme to da uzme, ne ubacujte se u sred priče sa stavom: ”Ma slobodno! Pa neka ga/je…” Roditelj možda baš tada želi svoje dete nešto da nauči, a vi ste to u jednom trenutku onemogućili. Ako neki roditelj grdi svoje dete, ne uskačite u razgovor, jer iz svega toga samo ostaje brljotina: detetu će ostati sumnja da mozda ipak može da uradi nešto što mu je roditelj izričito zabranio; drugi roditelj će ostati frustriran, a vi ste jedini osoba koja će tu biti zadovoljna sobom. Ako je vaše dete na zidiću, a tu pored se muva još jedno koje bi isto tako želelo na zidić – ima to dete roditelje… Neka ga oni popnu.  Spasili ste sebe odgovornosti za bilo šta, a i mogućeg penjanja na kičmu od strane drugih roditelja. Kako? Ovako. Ako ste jednom odlučili da brinete o njegovom detetu, zašto to ne biste uradili i drugi put, npr. dok se među roditeljima vodi vrlo interesantan razgovor o onome što je sinoć bilo na TV-u, u kojem dotični roditelj jednostavno mora da učestvuje… a zašto i ne bi, kad ćete vi paziti na njegovo dete.

3. NE GOVORI O NAVIKAMA KOJE SU VAN ŠABLONA

U parkiću su roditelji sa jednim ili dvoje dece. Ako ih neko ima više, to treće, a i svako sledeće se othranilo samo… Kao mladi roditelj, nemate mnogo iskustva, rado uvažavate tuđe mišljenje, a i ovi drugi,“stariji” će vam još rađe ponuditi svoje. Sve je to divno dok ne dođe trenutak kada se vaše navike ne uklapaju u propisan šablon. Svaki roditelj misli da je najbolji roditelj, a ako vi radite nešto što on ne radi, vi ste loš roditelj u njegovim očima. Ne d’o vam Bog da ste vegetarijanac, ne jedete svinjetinu, sumnjate u period kada treba ili ne treba dati vakcinu, vodite dete na streličarstvo i mačevanje, da vam se dečak igra sa barbikama ili vaša ćerka ne voli princeze…  Automatski ste označeni kao čudak, a možda baš pričate sa budućom učiteljicom vašeg deteta. Detetu ne gine večita četvorka iz likovnog… Sa strancima najbolje o vremenskoj prognozi, letovanju i poslednjoj sezoni Game of Thrones, barem dok ih dovoljno dobro ne upoznaš.

4. NE IZIGRAVAJ ALFA RODITELJA

Alfa roditelj je posebna vrsta roditelja koji obitava u svakom parkiću, obično na centralnom mestu klupe ili zidića. Možete ga prepoznati po tome što je prilično glasan i bestidno nadglašava sve ostale roditelje u razgovoru. Večiti trendseteri koji sve znaju, ama baš sve! I kad se šta jede, i koliko i kada se spava, i kad se šta gleda i koliko se gleda. Takav roditelj nikada nema problema, nikad nije imao problema, niti će imati problema sa svojim detetom. Pripazite da ne pomešate alfa roditelja sa SmoRoditeljima. Deluju identično dok im ne poklonite malo pažnje. SmoRoditelji su u suštini vrlo uplašeni roditelji u večitom stresu, koji neprestano dave, kada je šta njegovo dete uradilo, koliko je spavalo, jelo, kada je i od čega bilo bolesno. Interesantna stvar je da ukoliko ovim dvema vrstama roditelja poklonite više od osam I po minuta pažnje, postajete doživotni saputnik njegovih neuroza kada ste u krugu parkića, a u nekim slučajevima i na njegovim obodima.

5. NE DOZVOLI DA SE PRED TOBOM ODVIJA BILO KOJI VID NASILJA

Ovo je najvažnije, neprikosnoveno pravilo! Ovo se odnosi na decu, ne na roditelje, jer su retke scene da neko dete dobije krvničke batine od mame u sred parka jer je otišlo od kuće ujutro, nikome se nije javilo, a vratilo se u sumrak… (I dan danas pamtim štrafte na nogama od šibe 🙂 ). Ono na šta svakako možemo uticati je ponašanje na javnom prostoru – parkiću i na odnose među decom. Decu treba pustiti da se igraju, sve dok je u pitanju igra! Retki su roditelji koji neće reagovati ukoliko je u pitanju fizičko nasilje i to je sjajna stvar. Međutim, postoji i ona druga vrsta nasilja, koja može biti čak i mnogo opasnija. Ukoliko jedno dete iznova stalno žmuri – onda je u pitanju nešto drugo; ukoliko neko dete bespoštedno koristi tuđe igračke, a ne da svoje – u pitanju je nešto drugo. Ukoliko neko dete menja pravila kada je ono u pitanju – u pitanju je nešto drugo. Kada uočite nešto ovog tipa, bez pogovora treba staviti do znanja deci da je učinjena nepravda prema nekome i da je krivac za to onaj drugi ili grupa njih. I kad je tuđe dete u pitanju, sve to treba reći sa stavom kao da je vaše, bez vike i dreke, jer na taj način nećete poniziti roditelja koji je bio odsutan u tom trenutku i nije video šta se dešava. Ako je roditelj sve vreme prisutan, a kojim slučajem se naljuti, to je znak da je bio i te kako svestan šta se dešava, ali je odlučio da ne reaguje. Posmatrajte dečju igru, ne učestvujte previše u njoj, ali uvek reagujte ako se neka čudna ideja otme kontroli.

 

Autorka teksta je Dušica Popović, mama jedne devojčice i jednog dečaka


Posted

in

by

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *