Savetnik za mame: Mentalna higijena u trudnoći

Trudnoća – obogaćen život

Od momenta kada žena sazna da je trudna, pred njom se otvara bezbroj novih pitanja i situacija koje mogu predstavljati pretnju, ali i izazov. Brige i strahovi vezani su uglavnom za navike, neophodna odricanja, strah od novog, zabrinutost za zdravlje, iznošenje trudnoće, kao i za sam porođaj. Najbolje je prepoznati i prihvatiti ovakve izmenjene potrebe i osećanja i ne uskratiti sebi otvoreno iskazivanje svojih sumnji, razmenu i traženju podrške.

Reakcije žene na saznanje da je u drugom stanju mogu biti osećanje sreće, oduševljenja, zabrinutosti, itd. Ipak, svaka žena i svaka trudnoća su jedistvene i mogu se proživeti na hiljadu različitih i zadovoljavajućih načina, posebno ako je trudnoća plod zajedničke odluke oba partnera.

Ono što treba imati na umu jeste da je ovaj događaj nešto što će obogatiti život i dati mu potpuno nov smisao.

Savetnik za mame: Mentalna higijena u trudnoći

Emocije majke su značajan regulator fiziologije deteta

Okolina nekada očekuje da sve mora biti divno. Postoji prećutno neodobravanje „loših“ osećanja – straha, zbunjenosti, tuge, besa. Svaki put kada se ovakva osećanja pojave, praćena su osećanjem krivice. Suprotno tome, upravo ih treba prigrliti, iskazati, naći im izvor, razrešiti ih.

Prolongiran, hroničan stres može nepovoljno uticati na razvoj bebe. Istraživanja pokazuju povišenu anksioznost, brže reagovanje i hiperaktivnost kod dece čije su majke hronično bile pod stresom tokom trudnoće. Zbog toga je potrebno je da trudnica nađe mesto gde može podeliti svoje nemire, strahove, dileme, da dobije informacije o trudnoći i porođaju (psihofizička priprema za porođaj), da neguje svoje telo i bude okružena rodbinom i prijateljima koji će joj pružiti podršku i sigurnost.

Slušanje ritma i signala svog tela najpouzdaniji je način da se prati šta se dešava. Trudnica bi trebalo da obezbedi sebi trenutke mira i relaksacije, da uživa u omiljenim aktivnostima, druži se, da ne preuzima na sebe previše obaveza, da poštuje svoj ritam i da slobodno govori o svojim potrebama i mogućnostima vezanim za zadatke u kući i na poslu.

Aktivna uloga buduće majke

Žena mora da učestvuje u sopstvanoj trudnoći, da se priprema za roditeljstvo, da uključi partnera kao i svaku osobu koja može da joj pruži podršku. Svaku nedoumicu trebalo bi razjasniti, jer fantazije, naslućivanja i nagađanja samo mogu povećati zbunjenost i izolovanost. Na ovaj način, žena će izbeći bespomoćnost koja često nastaje kada ne razume i pasivno prihvata ono što joj se dešava. Trudnoća će proći lakše ako žena ima veći stepen samopouzdanja, emocionalne ravnoteže i zrelosti.

Kontakt sa bebom tokom trudnoće veoma je važan. Pokreti, svetla i senke, zvuci i unutrašnja stanja prouzrokuju konstantnu razmenu koja uključuje bebu, aktivira reakcija i utiskuje kod kojim će dalji razvoj biti obeležen. Ako je partner prisutan, treba mu približavati ovakva opažanja, prvo verbalno, a kasnije kroz kontakt preko čula i glasa što pomaže da se stvori atmosfera nežnosti, strpljenja, svesnosti i poverenja sa kojim će se nov život dočekati.

Prihvatanje novog identiteta

Proširenje porodice i roditeljstvo mogu da se posmatraju i kao veoma važna razvojna faza u životu žene. Trudnoću treba proživeti potpuno i iskoristiti je za lični razvoj.

Majka se mora roditi u psihološkom smislu, kao i što će i njena beba u fizičkom. Ono što majka donosi na svet nije samo novi život već i sopstveni novi identitet: smisao i osećanje da je majka. Majčinski stav, jedno duboko i privatno iskustvo.

Rođenje jedne majke ne pojavljuje se u određenom trenutku, nego postepeno prostiče iz procesa rada tokom meseci pre i nakon rođenja bebe. Dok njeno telo formiranje fetus, um aktivno priprema formu njenog novog identiteta (trudnoća kao faza pripreme).

Tokom trudnoće, mašta žene je u potpunosti fokusirana na njena nadanja, snove, strahove i fantazije o tome kakva će biti beba, kakva će biti ona kao majka i kakav će biti njen muž u ulozi oca. Sva ova područja su i dalje nepoznata, i tako žena može da projektuje različite ideje o tome kakav će biti njen život kada dođe beba. Ova priprema je ključna da bi žena postala majka. Ovo je povoljan trenutak da majka radi na onim aspektima svog detinjstva i sopstvene uloge ćerke, da ne bi došlo do ponavljanja transgeneracijskih obrazaca.

Iskustvo rađanja je još uvek deo faze pripreme. Tako nastaje majka u fizičkom, ali još uvek ne i u psihološkom smislu. Tek nakon što se majka vrati kući i učestvuje u poslovima oko nege bebe, majčinski mentalni stav dobija svoj pravi oblik. Tu se ponovo javljaju veliki strahovi i pitanja vezana za odgovornost. Stvara se i emocionalni odnos sa bebom, što stavlja u igru ženinu celokupnu porodičnu istoriju i njena iskustva sa intimnošću. Preispituje se odnos sa svojom majkom i pravi sopstveni stil komunikacije sa detetom.

Želja snažnija od straha

Priprema za roditeljstvo uključuje pravljenje prostora za nov život, brigu o njemu i navikavanje na jednu od najznačajnijih uloga u životu. U tome će Vas podržati spremnost, fleksibilnost i prilagođavanje. Želja da se dobije dete je, srećom, snažnija od strahova koji prate trudnoću, a svest o tome da idealne uslove nije moguće obezbediti, doneće olakšanje. Loše i dobre faze će se smenjivati, a optimizam da će one lošije proći, kao i vera u smisao onoga što nam se dešava, najbolje su poruke koje dete može poneti u svet.

 

Pripremila Maja Bukumirić, klinička psihološkinja i psihoterapeutkinja


Posted

in

by

Tags:

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *