Savetnik za mame: Kako se deca vezuju za nas

Emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj kod dece teče paralelno. Ipak, šta dolazi prvo i šta je najvažnije? Najvažniji oblik razvoja u razvoju deteta je razvoj privrženosti.

Privrženost je čvrsta emocionalna veza između deteta i odrasle osobe, najčešće majke, koju dete pokazuje izrazima sreće i nežnosti prema staratelju i izlivima straha kada je odvojeno od njega, kao i traženjem utehe i sigurnosti u zagrljaju majke ili drugog staratelja u svim nepoznatim i opasnim situacijama.

Savetnik za mame Kako se deca vezuju za nas afektivne veze

Kada stručnjaci govore o privrženosti, govore o želji da se detetu pruži sva ljubav i pažnja, kao i o želji da se učini i nemoguće kako bi se to malo biće zaštitilo. Nekim roditeljima se ovo dogodi već u prvim danima ili momentalno nakon rođenja deteta. Kod drugih, ovom osećanju treba vremena da se razvije. Ranije se mislilo da je neophodno provoditi mnogo vremena uz bebu tokom prvih dana da bi se što pre omogućio razvoj ovakve afektivne veze, ali sada se zna da to može da se dogodi u svoje, dogledno vreme. Majke i očevi koji moraju da se odvoje od dece nakon porođaja iz medicinskih razloga ili oni koji usvoje nešto stariju decu, takođe su sposobni da razviju veoma intenzivan odnos i osete jaku povezanost sa svojom decom.

„Toliko se govori o razvoju privrženosti sa novorođenčetom, da mnoge majke osećaju krivicu ako odmah ne osete tu jaku povezanost sa bebom”, kaže Edvard Kristofersen, američki psiholog. „Ipak, ta veza je, u stvarnosti, jedno individualno iskustvo i možemo očekivati da se majka poveže sa bebom odmah, kao i da će se njihov odnos razviti vremenom.”

Mame treba da prate svoj ritam, da uzmu onoliko vremena za sebe koliko im je potrebno.

Imati novorođenu bebu, čak i u idealnim uslovima, zaista je iscrpljujuće; moguće je da stres bude visok i da se osećate preplavljeno, a nekada i tužno tokom prvih nedelja.

Afektivno vezivanje između roditelja i dece je plod ljubavi i nege.

Beba je nova osoba u vašim životima i moraćete polako da se upoznajete. Možda vam sledeće pomogne u tom procesu:

  • Kontakt vaše i bebine kože je važan. Grlite je, nežno je ljuljuškajte. Ovo izaziva opuštanje kod oboje.
  • Dojite ukoliko možete. Vaše telo ispušta hormone koji olakšavaju opuštanje i javljanje osećanja nežnosti i ljubavi.
  • Komunicirajte sa bebom. Gledajte je u oči, pričajte joj i često joj pevajte. Iako vas ne razume, pričajte joj šta radite, na šta mislite, kako se osećate.
  • Nosite bebu često uz sebe, u marami, u naručju. Osetiti toplinu bebinog tela i njen miris, i gledati je često u oči, doprineće uspostavljanju privrženosti.
  • Približite svoje lice bebi, smešite joj se i odgovorite na njene osmehe i glasove. Uskoro ćete biti svedok stvaranja komunikacije kada će rado odgovarati na vaše podsticaje.

Postoji više modela afektivnog vezivanja i svaki ima svoje posledice na razvoj individue:

  • Neke majke će adekvatno prepoznavati i odgovarati na detetove potrebe, i to dosledno
  • neke dosledno neće, (tzv. „hladne majke”)
  • dok će najveći broj reagovati promenljivo.

Veruje se da će deca majki iz prve grupe o svetu misliti kao o sigurnom mestu i imati veru u sebe i druge; biće emocionalno otvoreni, socijalno inteligentni i uglavnom uspevati da budu ispunjeni i zadovoljni.

Savetnik za mame Afektivne veze Kako se deca vezuju za nas

Za decu majki iz druge grupe pretpostavlja se da su u opasnosti da postanu isto tako emocionalno hladna i nedostupna kao i njihove majke i da iz tog odnosa kasnije zaključe „da se ne isplati oslanjati se na druge ljude”. Oni neće lako ni često osećati da su srećni, neće misliti da imaju šta da daju, ali odustajanjem od očekivanja izvora iz okoline ostaće im energije koja će se, u najvećem broju slučajeva, pretvoriti u veliki radni kapacitet i poslovni uspeh.

Deca koja su bila pod uticajem ambivalentnog stava majke i njene nedoslednosti ili nemogućnosti da njihove potrebe pravilno protumači ili na njih adekvatno odreaguje, kasnije će pokazivati znake anksioznosti, nekada depresivnosti; biće okupirana osmatranjem okoline, razvijaće zavisnost i trošiti energiju na potragu za nekim ko će ih „spasiti”. Ovu decu će roditelji opisivati kao „tešku” i „zahtevnu”, što ona njima zaista i jesu, jer potenciraju svoje potrebe, povećavajući time verovatnoću da one budu zadovoljene.

Kao bebe, sigurno privržena deca će se rasplakati kada majka ode, a dočekaće je sa izrazom zadovoljstva. Deca majki koje dosledno nemaju dobar odnos će u njihovom odsustvu zaplakati ili neće, ali kada se vrate, samo će ih ignorisati. Bebe nedoslednih majki niko neće uspeti da smiri dok se ona ne pojavi ponovo. Nivo njihovog očaja i straha će biti veliki. Kasnije, kada malo odrastu, u odsustvu roditelja i novim situacijama, najčešće neprijatnim, ponašaće se slično. Najbolje će se videti model privrženosti u tome što će vreme bez roditelja za sigurno privrženo dete proći tolerisanjem frustracije ili uz hrabrenje sebe i/ili u traženju aktivnosti kojoj može da se posveti za to vreme.

Uspostaviti zdravu afektivnu vezu je, zapravo, konstantan proces, kontinuiran, tokom vremenskog perioda koji je specifičan za svaku porodicu. Kada govorimo o emocionalnoj vezanosti majke i deteta u prvim danima i mesecima nakon rođenja, ono što treba imati na umu je paradoks po kome zavisnost vodi samostalnosti.

 

Pripremila Maja Bukumirić, klinička psihološkinja i psihoterapeutkinja


Posted

in

by

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *