Šta mori mame preduzetnice u Srbiji?

Trenutno u svetu postoji 582 miliona preduzetnika, od kojih žene čine 252 miliona, što je 43 odsto. Istraživanja pokazuju da žene sada čine 41 odsto globalne radne snage. Kada je u pitanju Evropska Unija, žene čine 52 odsto stanovništva, ali tek 34,4 odsto onih koji plivaju u preduzetničkim vodama. Što se Srbije tiče, ne postoje jasni podaci o tome koliko je žena preduzetnica, te sam nedostatak tih podataka ukazuje i na nedostatak podrške za žene preduzetnice od strane države i na važnost koju im Srbija (ne)pridaje.

Anketa „Upoznajmo mame preduzetnice“ koju je nedavno spoveo Centar za mame u okviru programa podrške javnom zagovaranju „Istraži – Osnaži“ koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, a sprovodi Trag fondacija ukazalo je na najveće probleme sa kojima se susreću žene preduzetnice u Srbiji, od premalo pomoći i nedostupnog znanja pri pokretanju biznisa, preko beskonačne birokratije, do nejednakih prava kada je u pitanju otvaranje trudničkog ili porodiljskog bolovanja. Problemi mama preduzetnica traju već godinama i nema naznaka da će se uskoro poboljšati.

Anketa je pokazala da čak 96% mama preduzetnica njih ne otvara bolovanje, bilo radi sebe ili bolesnog deteta. Razlog tome je što one, za razliku od drugih zaposlenih žena, nemaju ista prava od strane države kada otvaraju bolovanje. Iz istog razloga 43,5% mama preduzetnica je radilo do nekoliko dana pred porođaj, a njih 19,5% do 28 dana pre termina porođaja, a njih tek 17,5% je prestalo da radi u prva tri meseca trudnoće. Osim toga, preko 60% mama preduzetnica nije imalo neku podršku od države, iako 75% od ukupnog broja ispitanica smatra da im je podrška od države tokom preduzetničkog staža bila potrebna. Nikakvu podršku od strane opštine ili grada gde živi i posluje nije imalo 88% mama preduzetnica.

Kada je u pitanju vrsta pomoći koja im je bila potrebna,odgovori su bili razni– njih 43% smatra da bi im najviše značili smanjeni porezi i doprinosi u prvih godinu dana, 18% kaže da su najpotrebniji krediti za razvoj pod povoljnijim uslovima, dodatna edukacija i mentorska podrška bi bila značajna za 14% mama, pomoć oko kupovine opreme bi značila za 10% mama, a ostalima bi značila druga vrsta podrške.

U sklopu projekta „Pravda za mame preduzetnice“ čiji je cilj bio da se radni status mama preduzetnica izjednači sa ostalim zaposlenim mamama, razgovarali smo sa 7 žena koje su imale dovoljno hrabrosti da se upuste u avanturu preduzetništva u Srbiji. Iako se sve one bave različitim delatnostima, jedno im je zajedničko – mišljenje da stvari moraju da se menjaju.

Svaka od njih je visokoobrazovana i pokretanje sopstvenog biznisa je došlo iz potrebe da upravlja sopstvenim vremenom kako bi imale dovoljno vremena i za porodične živote. Na pitanje šta bi volele da su znale pre ulaska u preduzetničke vode, odgovori su različiti ali i veoma slični.

Ivana Backović, koja stoji iza lajfstajl brenda Two Birds design, smatra da joj je nedostatak osnovnog kapitala bila najveća kočnica.

“Danas kada se osvrnem na sve, shvatam da bi mi sve bilo mnogo lakše i da bih bila dosta rasterećenija da sam imala inicijalni kapital. To bi mi uštedelo dosta vremena,  nerviranja i truda. Bar u prvim koracima. Verujem da bi svima bilo mnogo lakše ako u prvim godinama poslovanje ne bismo imale sve te silne namete, poreze i slične zavrzlame, kao i da postoje olakšice pri zapošljavanju ljudi. Zaista bi nam značilo za lakši početak ali i dalji razvoj”, ističe Ivana.

Važnost finansijske podrške u prvim koracima ističu i druge mame, koje su je obezbeđivale na različite načine.

Sonja Dakić, idejni tvorac Daj, daj pelena, i osnivačica mentorskog programa Živi, radi, voli inicijalna sredstva za pokretanje sopstvenog biznisa je obezbedila „iz sopstvenog džepa i kredita“, ali je dodatna pomoć bila više nego dobrodošla.

“Tokom razvoja Daj Daj učestvovali smo u programu podrške za zapošljavanje žena preko 50 godina. Pored toga kroz programe nevladinih organizacija dobijali smo sredstva za kupovinu opreme ili druge bitne investicije za razvoj biznisa. Osnovna investicija u biznis je došla iz naših džepova i kredita koji smo uzele i uspešno vratile. Danas poslujem samostalno i kroz saradnju sa drugim organizacijama radim na razvoju preduzetništva”, napominje Sonja, koja je u preduzetničkim vodama već 12 godina.

Mirjana Savić, master logopedije i vlasnica Centra je za edukaciju Moja prva reč, gde od 2017. godine radi dijagnostiku i tretman govorno jezičkih poremećaja kod dece, takođe je imala pomoć od države pri pokretanju biznisa, ali ipak misli da je dodatno potreban možda malo drugačija pomoć.

„Otvaranje firme sam započela sa državnim projektom koji daje novčana sredstva za samozapošljavanje. Uslov je bio da imate u toj vrednosti opremu ili prostor da započnete delatnost. To nisu velika sredstva ali su pokrila poreske obaveze prema državi za prvih godinu dana i u tom momentu su mi značila. Smatram da je to dobra podrška koju treba proširiti i nastaviti. U mom slučaju bi bilo dovoljno da se produžilo na još jednu godinu. Što se tiče mene, volela bih i sigurno bi mi bilo lakše da sam poznavala neke veštine marketinga, ekonomije, prava…Preduzetništvo podrazumeva da poznajete sve aspekte biznisa i da nije dovoljno imati dobar proizvod. To svakako jeste nužno ali je nedovoljno za uspeh”, objašnjava Mirjana, koja ima 20 godina iskustva u radu sa decom.

Osim osnovnog kapitala za pokretanje biznisa, veliki problem mamama preduzetnicama predstavlja beskonačna birokratija i onaj famozni jedan papir koji uvek nedostaje. Preduzetnice ukazuju da je osim novca, bitno obezbediti i podršku i edukaciju za sve one koji razmišljaju o tom koraku, kako bi bili bolje pripremljene za sve ono što ih očekuje.

Kako Lidija Andrić, majka dvoje dece i direktorka kompanije „Ellika”, koja se bavi proizvodnjom nameštaja i igračaka od drveta, ukazuje, programi podrške postoje ali su neadekvatni za moderno poslovanje.

„Od države sam dobila subvenciju za samozapošljevanje, a uslov za dobijanje pomoći od Zavoda za zapošljavanje je bilo i pohađanje trodnevnog kursa o preduzetnišvu koji sam sa nestrpljenjem iščekivala. Na žalost, predavači nisu imali dovoljno znanja, a ni želje da nas motivišu, sve je bilo previše formalno i loše organizovano“, objašnjava Lidija.

A kada se preskoče sve prepreke i krene u ostvarenje dugo snivanog sna, žene preduzetnice nailaze na nepremostive prepreke kada odluče da uz posao žele da imaju porodicu. Naime, u Srbiji žene preduzetnice nemaju ista prava kada je u pitanju pravo na naknadu zarade za vreme bolovanja koje je trenutno uslovljeno odjavom delatnosti ili imenovanjem zaposlenog poslovođe. Preduzetnicama se naknada za vreme odsustva bez ikakvog osnova umanjuje  posebnim koeficijentom, čime ta naknada može da iznosi manje od republičkog minimalca. Mame preduzetnice primorane su da same plaćaju sebi obavezne doprinose za vreme porodiljskog odsustva, odnosno odsustva radi nege deteta.  Kada je u pitanju supružnik, one nemaju pravo da očevi njihove dece koriste odsustvo sa rada radi nege deteta umesto njih. Takođe, nemaju pravo na odsustvo od 2 godine za treće i svako naredno dete. I na kraju, za mame preduzetnice ne postoji garancija minimalne zarade za makar prvih par meseci odsustva.

Kada su u pitanju naše sagovornice, koje se svakodnevno suoćavaju sa navedenim i dodatnim problemima, one sigurno imaju predloge za rešenje ovih problema.

„Za početak bih mamama preduzetnicama dala ista prava koja imaju ostale zaposlene žene, da imaju trudničko i porodiljsko odsustvo bez dodatnih troškova. Preduzetništvo je samo po sebi puno stresa i izazova. Ima žena koje samostalno podižu svoju decu i pokrenu biznis kako bi mogle sve da uklope i onda ih država dodatno optereti zbog toga”, osnovni je korak ka rešavanju ovog problema koji savetuje Sonja Dakić.

Nikolina Andrić, koja je vlasnica firme koja nosi njeno ime i prezime i bavi se online edukacijom žena koje žele da rade online, od kuće, na poslovima Virtuelnog Asistenta ne razume zašto donosioci odluka u državi toliko dugo ne rešavaju ovaj problem koji je vrlo lako rešiv.

“Prvenstveno bih ih pitala da li je stvarno toliko teško i komplikovano promeniti jedan član zakona. Sporno je samo što se prihodi preduzetnica vode kao ostali prihodi, a ne kao zarada. Ta promena bi sve rešila. Čvrsto verujem da ima i finansijskog opravdanja i mesta u budžetu. Nije dovoljno finansijski pomagati porodicama tj. majkama, jer žene žele da se iskažu i na poslovnom planu. Hajde da se donosioci odluka posavetuju ili bar saslušaju ljude iz te delatnosti kojom se bave, a ne da nasumično donose odluke i unose novine po principu “kako da najbrže dođemo do finansijskih sredstava”.

Marijana Mladenović, majka četvoro dece i žena iza firme za dizajn i proizvodnju dečije garderobe “Marimmam“ želi da poruči donosiocima odluka „da malo više obrate pažnju na žene preduzetnice, na majke sa bilo kojim brojem dece koje imaju volju i snagu da pokrenu nešto svoje. Objasnila bih im da nije sve u davanjima za dete, već da nešto ima i u olakšicama koje će ženama olakšati posao istovremeno im dajući snage da podižu svoju decu“.

Međutim, Mirjana Savić, vlasnica Centra „Moja prva reč“ smatra da je za razvoj ženskog preduzetništva potrebna dugoročna podrška.

„Mislim da bi se moglo pomoći ženskom preduzetništu da se razvije i opstane kroz niz savetodavnih tela koja će uštedeti vreme za dobijanje odgovora za neka zakonska rešenja. Smatram da bi se generalno trebalo raditi na pojednostavljavanju pravnih postupaka vođenja firme. Takođe, trebalo bi ženama koje su preduzetnice, a koje imaju decu omogućiti dodatnu socijalnu podršku u vidu poreskih olakšica ili nekih beneficija, kako bi znale da neko vrednuje njihov trud i rad“.

 

I dok veći deo naših sagovornica ima dosta toga da poruči onima koji stvaraju zakone koji im otežavaju život, ima i onih koje su već odustale od nade da će se stvari promeniti.

“Svim ženama koje kreću put preduzetništva bih poručila da samo guraju napred, jer neuspeh nije opcija. Ono što je neophodno da poseduju jesu fokus, strast, vizija i plan, a povraćaj je ogroman. A donosiocima odluka ne bih ništa poručila, jer me i onako ne čuju”, jasna je Ana Jovanović, vlasnica Krojačeve škole.

I dok su sve naše sagovornice, kao i sve mame preduzetnice u Srbiji, uspele u svojim zamislima uprkos svim preprekama koje im je postavila njihova država, pitamo se da li je stvarno potrebno da se žene koje žele da doprinesu boljitku društva u kojem žive sputavaju i spotiču na putu razvoja, ili je svrha države da prepozna šansu koje žensko preduzetništvo, i privatno preduzetništvo u globalu nosi. Takođe se pitamo da li će rešavanje ovog problema država prepustiti nekom državnom službeniku koji nikad nije jeo preduzetnički hleb, ili će sesti, razgovarati i poslušati one na koje se zakon odnosi?

 

Napisala Vanesa Marčeta

Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta Pravda za mame preduzetnice koji Centar za mame u saradnju sa roditeljskim portalom Bebac realizuje u okviru programa podrške javnom zagovaranju „Istraži – Osnaži“ koji finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, a sprovodi Trag fondacija.

Izradu ovog materijala je finansirala Vlada Ujedinjenog Kraljevstva; izneti stavovi nužno ne odražavaju zvaničnu politiku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.


Posted

in

by

Tags:

Comments

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *